razgovarali u Ljubljani 9. lipnja 2003.

ORIS: Zanimljiv detalj vaše arhitektonske biografije je činjenica da ste uz studij arhitekture studirali i filozofiju, premda samo nekoliko semestara. U kojoj je mjeri tim studijem stvoren jedan misaoni kostur oko kojeg ste poslije izgradili “meso” svoje arhitekture?

Kobe: Mislim da je takav iskorak nešto posve normalno. Zapravo bi filozofija trebala biti neka vrst pratećeg predmeta ponekih studija. Ona omogućuje lakše razumijevanje vlastitog mjesta u svemiru, pa i poziciju stvaranja arhitekta. Danas ima mnogo njih koji nisu baš formalno studirali filozofiju, ali im ona ipak nije strana. Možemo govoriti o Vitruvijevom učenju o znanju potrebnom arhitektu ili o poznatom, nedavno objavljenom dijalogu između Baudrillarda i Nouvela. U tom se pogledu ne smatram iznimkom. Studirati filozofiju je odlučio i Aleš Vodopivec. Ipak ne bih mogao reći da je arhitektura koju radim izrasla tek i samo oko tog kostura, ako ga tako nazovemo. Još se uvijek pitam što je uopće arhitektura i baš u tome vidim čar posla kojim se bavim.